Nevjerica je bila prvi osjećaj kada sam obaviješten da je moj sin stradao od NATO bombi u Danilovgradu, a kako godine prolaze, sve je teže i teže, kazao je u razgovoru za „Dan“ Dušan Stajić, otac vojnika Saše Stajića, prve žrtve NATO agresije na tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju. „Milosrdni anđeo”, kako je NATO nazvao svoju vojnu akciju protiv SRJ, počeo je zločinačko razaranje na teritoriji Srbije i Crne Gore 24. marta 1999. godine, oko 20 časova. U nezapamćenom zločinačkom piru 19 najrazvijenijih zapadnih zemalja, koje su krenule na SRJ bez odobrenja Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija (UN), za 78 dana i noći bombardovanja, uz 30.000 vazdušnih naleta i 50.000 ispaljenih razornih projektila, stradalo je 2.500 ljudi. Prve mete bile su kasarne i protivvazdušna odbrana Vojske SRJ u Danilovgradu, Batajnici, Mladenovcu, Prištini...
Stajić je izjavio za naše novine da mu je neshvatljivo da prijatelj crnogorskom narodu sjutra može biti neko ko ga je zasipao bombama, ali, kako kaže, ne može da kritikuje odluku vlasti da Crna Gora postane članica NATO-a.
–Kada je počela agresija i kada sam dobio telegram da je moj sin stradao, nijesam mogao da povjerujem da je mene i suprugu to snašlo. To je bio moj prvi osjećaj. Ostao nam je u sjećanju kao vedar, raspoložen, onakav kakvog bi svaki roditelj poželio za svoje dijete. I nakon 17 godina sve se to teško podnosi. Zapravo, što vrijeme više prolazi, sve je teže –rekao je Stajić za „Dan“.
Na pitanje kako gleda na odluku crnogorskih vlasti da državu uvedu u NATO, Stajić je kazao da to ne može da kritikuje jer se oko toga ništa ne pita.
–Zna se ko donosi tu odluku, a mi smo nemoćni kao pojedinci, a bogami i kao narod, da to spriječimo. Meni je neshvatljivo da nam sjutra može biti prijatelj neko ko je bombama ubijao naš narod, uništavao naše škole, bolnice... To je jedino što mogu reći – kazao je Stajić.
On dodaje da su ga od 2000. svake godine zvali na godišnjicu obilježavanja tragedije u danilovgradskoj kasarni i da je ta praksa ukinuta kada se Crna Gora osamostalila.
–Dok se Srbija i Crna Gora nijesu razdvojile, obilježavanju godišnjice uvijek je prisustvovala i vojska, a sada je i to drugačije – naveo je Stajić.
Bez obzira na to, on svake godine dolazi u tu kasarnu da položi cvijeće i vijenac sa predstavnicima Saveza boraca.
-Kada se tragedija desila, najviše sam komunicirao sa Vojskom SRJ, uglavnom sa njenim predstavnicima iz Danilovgrada. Uvijek sam sa njima imao korektnu saradnju. Sada tih ljudi više nema, oni su otišli u penziju, ili na druga radna mjesta. Sa državnim vlastima nijesam imao nikakvu komunikaciju – istakao je Stajić i dodao da je do sada imao korektnu saradnju sa vojnim vlastima, koje mu dozvoljavaju da uđe u garnizon i položi cvijeće.
Kako je poručio dolaziće u Danilovgrad na obilježavanje godišnjice bombardovanja, dokle god bude u stanju, bez obzira na to da li će Crna Gora postati članica NATO-a.
Tokom agresije zapadne vojne alijanse u Crnoj Gori je stradalo 10 građana, među kojima i troje djece. Prvog dana napada pala je i prva žrtva – devetnaestogodišnji Saša Stajić iz Beograda, koji je poginuo na ratnoj straži u krugu kasarne „Milovan Šaranović” u Danilovgradu. U napadima koji su uslijedili 6. aprila 1999. godine NATO je bacio bombe na aerodrom u Golubovcima. Dan kasnije bombardovana je farma u Podgorici, kada su stradala tri radnika zaposlena na njoj. Tokom 16. aprila više projektila i bombi pogodilo je područje Podgorice i Danilovgrada, a 30. april ostaće upamćen kao jedan od najkrvavijih datuma u novijoj istoriji Crne Gore. Tada je u Murini stradalo šest nevinih civila, među kojima i troje djece, a devet ljudi je povrijeđeno. Živote su izgubili Miroslav Knežević (1985), Olivera Maksimović (1986), Julija Brudar (1989), Vukić Vuletić (1953), Milka Kočanović (1930) i Manojlo Komatina (1927).
Mirko Knežević, otac ubijenog dječaka Miroslava, kaže da su mu se izlile i suze i snaga i da je prosto nemoćan da više išta o tome priča. On kaže da teške rane sve jače bole.
–Ne dao Bog ni krvniku nešto slično. Često sam se pitao je li sve ovo ružan san. Na moju žalost nije, a na obraz i sramotu vlasti na čelu sa Milom Đukanovićem, koja je zbog toga, a i zbog mnogih drugih katastofalnih poteza koje povlači u kontinuitetu, sve omraženija kod naroda. Bol i tuga su veći usled saznanja da moj sin i druga djeca Murine i širom SRJ, kao i sve druge nevine žrtve, trunu zbog nečijih ličnih ciljeva i interesa i obijesti tih bezdušnih moćnika. Ne znam kako sam uopšte u životu, a kamoli u pameti i pri svijesti. Kada samo pomislim kako mi je bilo kada sam ušao u mrtvačnicu a nijesam mogao ni da prepoznam svoje dijete. Tijelo mu je bilo iskomadano. Jedva povezane djelove stavljao sam u crnu vreću i ta slika mi uvijek lebdi ispred očiju. To je učinak zapadne „civilizacije“ na samom kraju 20. vijeka. I danas se pitam po čemu je taj Zapad toliko civilizovan ako tamo vladaju monstrumi koji su spremni da komadaju nevinu djecu – sa gorčinom i bolom u glasu priča Knežević.
Njegov brat Marko Knežević kaže za „Dan” da treba otvoreno reći da je NATO zločinačka organizacija za koju ne postoje zakoni i sudovi.
–Nažalost, pod uticajem aktuelnih prozapadno nastrojenih vlastodržaca u Crnoj Gori, a donekle i u Srbiji, na komemoracijama nevinim žrtvama u poslednje vrijeme se i ne pominje NATO, što je grijeh prema stradalima. Generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg izjavio je u Podgorici da gubitak svih života u bombardovanju SRJ predstavlja tragediju i da duboko žali zbog svega što se desilo. Mi ne prihvatamo saučešće koje je on tada izrazio svim porodicama i svima koji su izgubili svoje voljene. Zna se dobro običaj i redosled stvari kako treba da postupi onaj ko prolije nečiju krv. Trebalo je da se u ime NATO-a prvo javno izvini za zločin svim porodicama koje su pretrpjele gubitke, pa tek onda da izražava žaljenje i saučešće –kategoričan je Marko Knežević.
A.T.–N.V.
NATO nije potreban
Zbog svih zločina koje je NATO počinio tokom agresije na SRJ i svih drugih negativnosti koje ta alijansa nosi sa sobom, poruka porodica žrtava, okupljenih u NVO Udruženje žrtava NATO vazdušnih napada „Murina 1999”, kao i vaskolikog naroda na tom i širem prostoru, jednoglasna je i glasi da Crnoj Gori ni u kom slučaju nije potreban taj agresivni vojni savez.
Poginulo 275 ljudi
Prema podacima Fonda za humanitarno pravo, broj poginulih od NATO bombardovanja na teritoriji Srbije (bez Kosova) i Crne Gore iznosi 275 ljudi, od čega 180 civila, 90 pripadnika Vojske Jugoslavije (VJ), pet pripadnika MUP-a Srbije.
Odluke bez osnova u pravu
Porodice žrtva zločina u Murinu smatraju da je država odgovorna za pogibiju njihovih najbližih i zbog toga su podnijele tužbe, koje su imale čudne sudske epiloge. Kada je riječ o presudama Osnovnog suda u Podgorici, primjetna je neusklađenost sudske prakse, zbog čega se događa da su neke sudije tužbene zahtjeve usvajale, dok su njihove kolege iste takve zahtjeve odbijale. Porodica Manojla Komatine dobila je presudu i novac, ali sada država traži povraćaj tih sredstava. Porodica Vukića Vuletića takođe je dobila presudu, ali ne i novac, a Mirko Knežević nije dobio ni presudu ni novac jer je njegova tužba odbijena kao neosnovana i zastarjela.
U svim tim postupcima primjetan je veoma negativan stav Višeg suda, koji čini sve da obezvrijedi tužbene zahtjeve porodica stradalih u Murini. Primjetno je i odugovlačenje u donošenju presuda, što je po mišljenju porodica žrtava posledica pritisaka koje sud trpi od vlasti.
Advokat Velija Murić ranije je kazao da odluka da se odbiju zahtjevi porodica žrtava zločina u Murinu nema nikakvu osnovu u crnogorskom i međunarodnom pravu.
Performans Srpske liste
Protestni performans Srpske liste održaće se danas, u 18 sati, pred glavnim ulazom u ambasadu Sjedinjenih Američkih Država u Podgorici. Kako je najavljeno, performans i pres-konferencija održaće se povodom godišnjice NATO agresije na Crnu Goru, presude Radovanu Karadžiću i formiranja bloka za državne izbore koji će se zalagati za prava Srba i bezuslovne integracije sa Ruskom Federacijom.
PROTEST U PODGORICI
Ne zaboravimo
Povodom 17 godina od početka bombardovanja SRJ, Nova srpska demokratija (NOVA), zajedno sa drugim političkim partijama, ratnim veteranima, nevladnim organizacijama (NVO), nestranačkim udruženjima i građanima koji se protive učlanjenju Crne Gore u NATO, danas će organizovati skup na Trgu Republike u Podgorici, koji će početi u 20 sati. Kako je kazao član organizacionog odbora skupa „Ne zaboravimo“ i funkcioner Nove Slaven Radunović, na današnji dan, pored odavanja pomena žrtvama i prisjećanja na iživljavanje nad materijalnim dobrima, žele da podsjete i na činjenicu da su neke moćne države iz tog vojnog saveza spremne da zbog svojih partikularnih interesa pogaze međunarodno pravo i pravila koja su same uspostavile i koja i dalje proklamuju.
On je dodao da su na protest pozvali sve parlamentarne partije za koje znaju da se protive ulasku Crne Gore u NATO. Radunović je saopštio da će pomen žrtvama bombardovanja služiti epsiskop budimljansko-nikšićki, vladika Joanikije sa sveštenstvom Mitropolije crnogorsko-primorske i da će na skupu govoriti predsjednici Nove srpske demokratije, Demokratske narodne partije (DNP) i Radničke partije Andrija Mandić, Milan Knežević i Janko Vučinić. On je podsjetio da su prije dva dana na skup pozvali i lidere SNP-a, Demosa i Demokrata Srđana Milića, Miodraga Lekića i Aleksu Bečića, ali, kako je rekao, odgovor još nijesu dobili.
Predstavnik civilnih organizacija koje će učestvovati na protestu Luka Radonjić citirao je francuskog književnika i državnika Alfonsa de la Marina, koji je rekao da je „otadžbina nastala na pepelu mrtvih“.